Imaju li udruge dušu ili su samo radi svojih osnivača osnovane???

Pozdrav dragi prijatelju koji čitaš moje misli. Ovih dana malo više sam u poslu a i nisam imao neku naročitu inspiraciju za pisanje pa evo da pokušam nešto pametno reći u duhu ovih blagdana koji su pred nama.
Svi znamo da je u našem društvu kao vele kršćanskom društvu ustaljeno pomaganje potrebitima. U tom duhu postoje mnoge udruge koje skrbe za razne potrebe određene skupine ljudi. Posmatrajući sa strane rad tih udruga dobio sam odjam da nisu baš sve udruge u istinskom duhu onoga zbog čega su ili zbog koga su osnovane. Ne tako rijetko naći će te udruge u kojima rade ljudi koji imaju malo ili nimalo osobne veze sa onim zbog čega je i osnovana ta udruga. U našoj zemlji nisu ni tako rijetki slučajevi humanitarnih akcija gdje prikupljeni novac na veliku žalost ne završi tamo gdje bi trebao. Steknete dojam da mnoge udruge žive da bi financirale nekolicinu zaposlenih u njoj a da stvarnu pomoć na terenu ljudima u čije ime je osnovana ta udruga  nikada ili jako rijetko i daju.
Naravo da postoje mnoge udruge koje u ljudskom duhu nuliraju sve ove lose primjere i čiji zaposlenici ili djelatnici daju sve da ostvare prava svojih članova i da ih zaštite,pomognu im ii olakšaju težku svakodnevnicu. Ti ljudi su obično volonteri i ne naplaćuju svoje usluge. No postoje i neke udruge koje kada ih pitate za članstvo vele da se ne morate učlaniti ali će vam oni pomoći.... dugim i beskorisnim razgovorima i dopisivanjima preko maila bez konkretnog učinka.
Neču sada niti jednu udrugu prozivati imenom jer sam jučer dao priliku udruzi koja bi trebala o meni i ljudima kao što sam ja skrbiti pa ću pričekati njihov odgovor prije no što ih imenujem. No osvrnut ću se na ono ljudsko u nama ili neljudsko.... Zar nas nisu u mladosti učili da trebamo biti dobri,časni,pošteni.Da na tuđoj bijedi i muci se ne smije prosperirati. Što se dešava sa tim velikim kršćanskim duhom među hrvatima??? Kako je moguće da iskorištavamo bez imalo stida i straha tuđu nesreću??? Pa je smo li mi još uvijek ljudi???
Na žalost ja sam kao pojedinac spriječen javno da se borim jer da bih to učinio trebao bih javno istupiti u javnost ali moja bolest me sprječava da u ovakvom društvu javno kažem da sam HIV+! Ne zbog sebe, nisam nikada suviše mario za sebe, ali zbog ljudi sa kojima živim,družim se i sa kojim dijelim dobro i zlo. Ne želim ih izlagati zločinu diskriminacije kojega bi sigurno osjetili u današnjici jer su ljudi koji još uvijek imaju srce i dušu a to današnje društvo ne tolerira.
Dakle nama koji moramo šutjeti i skrivati se ne preostaje mnogo nego da se nadamo da če oni koji u naše ime uzimaju novce od države i donatora možda jednom i na nas pomisliti pa nam baciti mrvicu pomoči koju prosimo od njih! Ali bez obzira ne sve doista im ne želim da jednog dana s razlogom budu djelatnici takovih udruga te da se onda moraju boriti kao i mi za svoja prava.Neka im , u duhu ovih blagdana, dobri Bog da dug i zdrav život u nadi da če uvidjeti svoje prokletstvo te da će početi činiti ono što trebaju za one u čije ime su i napravili udrugu.
Svim Nikolama.Nikolinama i Nikama od srca želim sretan imendan!