"Čovječe pazi da ne prođeš malen ispod zvijezda!"

Gledam u daljinu na obali sinjeg mora i u obrisu izmaglice jednog ne tako savršenog jutra vidim kako se rađa novi dan. Pomislim:" Bože nije li krasno sve što smo dobili na dar?!"  Nije li za sreću potrebno tako malo? Ljepota u jutarnjoj rosi umiva moje natečeno lice. Jod u zraku budi usnule nosnice i pluća. Zrake sunca padaju na mene i donose dah novog života. O kako si savršena Majčice draga. Kako je Tvorac savršeno načinio krug rađanja i umiranja i dao nam da ga gledamo svakog dana u nadi da nećemo klonuti i u zabludu praznine upasti. Svaku večer taj divni svjetlosni div umire i ponovo uz pjev ptica i svježinu rose u jutro se rađa. Kako je mudar Stvoritelj koji ti u svemu što te okružuje čovječe mali govori da nije sve uzalud. Govori ti da sve sto ti se dešava ima svoj početak,sredinu,kraj i svrhu.Treba da vidiš da kraj nije zapravo kraj, da iza mraka ponovno dolazi sunca sjaj. Možeš li o maleni umu pojmiti tu ljepotu i sklad, taj tvoj mali mozak koji je naučio žudjeti samo za materijom opipljivom i oku vidljivom,može li pojmiti ljepote ove sjaj? Daj potrudi se,digni pogled sa učmalosti niskih strasti i osjeti svu puninu bića, nađi svoju svrhu u cijelom nizu isprepleteni sudbina koje se laiku doimaju kaotično, a u stvari su tako vješto posložene da čine DNA našeg svijeta.
Zašto kuneš? Zašto tuguješ nad svojom sudbinom?Zašto uvijek pitaš ZAŠTO? Daj se trgni iz prašine samosažaljenja i otresi svu bol,jad,tugu,mržnji i gorčinu sa sebe.Prihvati da ono što si u jesen na polje bacio s proljećem ćeš brat! Prihvati ono što jesi i budi onakav kakvim te priroda dala.Digni glavu gore i prestani žaliti sam sebe jer sve oko tebe juri kao dan i noć i kratak je naš vijek da bi si uzeo za pravo taj luksuz da spavaš.
Treba kročiti životom ponosno i ne se pitati:"Što mi to život daje?", već pitaj sebe o čovječe mali, što ti za život dade!? Kroči sigurno, gordo i ponosito, ali opet krotko i staloženo kroz život i pritom pazi, jako pazi da "NE PRODJEŠ MALEN ISPOD ZVIJEZDA"!
Da, na kraju ovog mog rano jutarnjeg pomišljanja,želim te zamoliti nepoznati prijatelju da razmisliš o svemu,da se osvrneš oko sebi da osim sebe primijetiš i druge.Jer iako se najčešće rađamo sami ipak na ovom kaotičnom svijetu to nismo nikad! Osvrni se,nasmiješi se i podari priliku drugima da ne budeš sam! Pronađi svoj TAO (put) i vidjet ćeš da na njemu nisi sam!
Ako ništa drugo, nepoznati moj druže, znaj da na tebe mislim ja!!!