OSOBNO - " Nemoj plakati ,sve je ok, tu sam, uz tebe sam i uvijek ću biti uz tebe!" ili Čuda postoje!

Teško je pisati o sebi, još teže pisati o svojoj intimi a čini mi se najteže pisati o intimnim problemima koji uključuju toliko osobne stvari da duboko zadiru u vaš život i razgolićuju vas do kosti. Svakodnevno se susrećemo sa tužnim ljudskim sudbinama i njihovim bolnim pričama koje u nama pobuđuju sažaljenje. Nipošto ne želim da moja priča izaziva sažaljenja jer cilj moje ispovijedi nije izazvati suosjećajnost i sažaljenje! Njen cilj je mnogo plemenitiji. Upozoriti ljude na ono sto nas okružuje, na opasnosti za koje svi mislimo da se nama ne mogu desiti. Volio bih da ljudi koji dijele sudbinu sličnu mojoj a upali su u apatiju, uvide da nije sve tako crno i da iz svega mogu izvući pozitivne stvari te da ma kako nam se činilo život uvijek može ići dalje!
Imam 32 godine i u Zagreb me je doveo splet okolnosti. Oduvijek sam znao da sam gay ali isto sam znao da živim u sredini koja je konzervativna te da su moji roditelji katolici koji bi teško ili nikako prihvatili ono što ja jesam. Nekoliko godina prije tridesetog rođendana napustio sam život kojeg sam imao i u potrazi za samostalnošću, slobodom i ljubavlju došao u Zagreb. Ubrzo sam stekao samostalnost ,kakvu takvu i slobodu. Nitko me nije nadzirao, pitao gdje sam bio i zašto sam tako kasno došao doma ali ono najvažnije nisam našao ljubav. Ljubav je još bila nedostižna. U potrazi za ljubavlju kucao sam na pogrešna vrata i upoznavao mjesta gdje se skupljaju ljudi koje dijele moje mišljenje i sklonosti. Gay barovi, gay saune, gay diskoteka, postali su mi svakodnevnica. No ni to nije problem. Problem počinje onog trenutka kada sam ljubav zamijenio sexom i kada sam počeo skakati iz kreveta u krevet u nadi da će onaj slijedeći biti taj sa kojim ću zagrljen i sretan dočekati jutro. Vremenom sam lagano odustajao i počeo udovoljavati samo onim osnovnim životinjskim potrebama utaživanju žeđi za sexom. Znao sam da postoji opasnost zvana SPB ali sam mislio da se to pak meni ne može desiti. Sve više sam zanemarivao sebe i prepuštao se jednokatnom uživanju. Odustao sam od ljubavi svakim danom sve uvjereniji da toga u gay svijetu nema. Da je gay svijet ono sto pričaju dežurni moralisti, svijet promiskuitetnosti i jednokratne naslade.Prepustio sam se.Počeo sam raditi na novom poslu i stekao divne prijateljice koje su me pomalo izvlačile iz tog začaranog kruga. I kada sam mislio da sam se počeo stabilizirati i da ću uskoro postići nešto više za sebe došao je nalaz. Saznao sam da sam HIV+!!! Hladan znoj. Mrak! Život mi se u sekundi srušio kao kula od karata. Što dalje? Kako dalje? Zašto baš ja? Kako baš meni? Mnogo pitanja bez odgovora. Na moju veliku sreću moje divne prijateljice digle su me na noge! Medicinska sestra na klinici i liječnik vratili su mi vjeru i dali nadu. Moja doktorica opće prakse "pljusnula mi je dobar šamar" koji me je osvijestio. Objasnila mi je da životu nije kraj i da me još mnogo lijepi stvar čeka. Recimo da sam se relativno brzo vratio na tračnice života i da sam stvari pravilno prihvatio i postavio. Srećom u nesreći moje životno uvjerenje je čini mi se zdravo i jako principijelno. Treba voljeti sebe i druge, ići naprijed i ne dati da vas bezdušni gaze. Bilo je mnogo ružnih stvari koje su me šokirale ali isto tako lijepih i plemenitih koje su mi vraćale vjeru u  ljude. Kroz dvije godine hodanja po bolnicama radi drugi popratnih elemenata HIV-a susreo sam se sa mnogo, mnogo, fobija, diskriminacije i ne educiranih liječnika, ali isto tako i divnih liječnika punih znanja, profesionalnosti, ljubavi za poslom. Kada bih pisao o tome trebalo bi mi mnogo listova i vremena, zato ću se vratiti na ono što mislim da je bitno za ovaj tekst. To sam ja, moja vjera u ljubav. 
U trenutku kada sam prihvatio život sa HIV-om pomirio sam se i sa celibatom. Rekao sam sebi da do sada nisam iskusio čar veze a od sada sigurno nikad neću. Odustao sam od svega i posvetio se nekim drugim stvarima. U jednom razgovoru sa mojom liječnicom opće prakse rekao sam joj kako sam odlučio da je najpametnije da dalje živim u celibatu. Na te riječi ta divna žena se tako nasmijala od srca, otvorila ladicu i izvadila paklo kondoma te mi ih pružila uz riječi:" Još ste vi mladi za to. Uvijek ih imajte uz sebe i mislite na druge da im se ne dogodi ono što se vama dogodilo!" Dobro sam razmislio o onome što mi je rekla. Otvorio sam profil na jednoj od stranica i ne nadajući se mnogo krenuo dalje sa životom.
Čuda postoje! U to vjerujem bez imalo sumnje. Nedugo nakon otvaranja profila dobio sam poruku od jednog momka. Malo smo se dopisivali,čuli telefonom i na kraju našli. Mislio sam se:" Bože moj.... kako?!" Razgovor nam je bio divan. Smijali smo se.Pričali o ozbiljnim i glupim stvarima i jedno po jedno vodilo je onom drugom. Završili smo u krevetu. Nikad lošiji sex u životu nisam imao jer mi je svo vrijeme bilo na umu kako da on bude 100% siguran. Nikako se nisam mogao opustiti. Sve je prošlo,kao što i obično biva razišli smo se i mislio sam, to je to, više ga sigurno neću vidjeti, pogotovo sto sam bio onako napet i hladan. No jako sam pogriješio, on je i sutra i prekosutra i dan poslije toga bio kod mene.Idući tjedan je imao četkicu za zube kod mene. Počeo me je hvatati strah i panika, Moram mu reći? Kako? Kako ću mu reći:" Čuj, ja imam HIV!"? Užas me je shrvao. Nakon točno dva tjedna našeg svakodnevno viđanja odlučio sam da to moram reći. To je bilo najdužih nekoliko minuta u mom životu.Plakao sam i molio ga da mi oprosti i da mi je jako žao što sam ga uvukao u to te da mu neću zamjeriti ni trenutak ako ode i više se ne javi. Očekivao sam da bih mogao dobiti i udarac.... Kako sam se samo prevario. Prišao mi je nakon par minuta šoka, zagrlio me , poljubio i rekao:" Nemoj plakati sve je ok, tu sam, uz tebe sam i uvijek ću biti uz tebe!" Tu noć je prespavao kod mene i svaku ostalu! Od tada živimo zajedno više od dvije godine! Naravno da njemu nije bilo lako. Tek sutradan je zapravo shvatio u što se upušta,ali upustio se svom dušom u to. Išli smo na savjetovanje kod liječnika. Doznali sve što nas zanima.On redovno ide na testiranja i hvala Bogu i dalje je negativan i vjerujem da će tako i ostati. 
Pričati o ljubavi koju on i ja dijelimo teško je a da ne ispadne bajka. Okrenuo je moj svijet naglavačke.Promijenio me u pozitivnom smislu.On i ja smo monogamni i jako se volimo. On brine o meni, skrbi za mene. Naravno da imamo napete trenutke kao sve druge veze ali nikada se nismo posvadjali niti izgovorili ružne riječi koje nemaju oprosta i koje čovjeka povrijede do srži. Zahvaljujući njemu upoznao sam što znači biti voljen i voljeti.Što znači probuditi se u zagrljaju voljene osobe. Istini za volju jako smo povučeni.Nemamo gay društvo sa kojim izlazimo vani ali ni najmanje mi ne nedostaje. Imamo naš mali svijet u kojemu sretno provodimo naše dane.Maštamo o sutrašnjici i jedan drugome idemo na živce,jedan drugog slušamo,jedan drugog mazimo ali i kudimo,ali ono najvažnije živimo jedan za drugog! Nisam osobito religiozna osoba,barem ne u onom institucionalnom smislu pripadnosti crkvi ali mogu reci HVALA TI BOŽE na svemu.I kada bih opet trebao birati život bez HIV-a ali bez njega ili pak život sa HIV-om i sa njim, bez imalo razmišljanja bih prihvatio ovu drugu opciju,jer ako je cijena sve patnje i strahova bila ta da bih upoznao LJUBAV i njega onda mi nimalo nije žao!Naravno ovom rečenicom ne želim reči da bi itko trebao odabrati HIV ili mu se veseliti niti, ne daj Bože promoviram njegovo širenje,ne samo želim izraziti moje zadovoljstvo osobom koju imam u svom životu!
Poruka za sve je, nikad ne gubite nadu i u onim najružnijim stvarima koje vam se dese možete pronaći nešto lijepo i pozitivno,samo treba znati vidjeti to!