Najmlađe sam dijete u obitelji.Moji su me dobili prilično kasno. Odrastao sam u ratu u vremenu kada briga za odgoj djeteta nije bila najprioritetnija.I sam sam se udaljio od roditelja i jako rano sazrio ali na žalost ne i naučio sve što se treba naučiti o životu. Ostao sam jedino dijete sa roditeljima. To sto sam gay dodatno me je gušilo. Jednog dana pokupio sam stvari i došao u Zagreb.Ljepota! samostalnost.Sloboda. Počeo sam izlaziti na gay okupljališta.Upoznavao razne ljude.Sve je bilo idealno osim jednog! Ljubav, tražio sam ljubav ali na pogrešnim mjestima. Sex je zamijenio ono što sam oduvijek trebao.Uskakao sam iz kreveta u krevet,povlačio se po saunama i dark room u jedinoj gay diskoteci u Zagrebu bilo mi je novo otkriće. Preferirao sam siguran sex ali....vjerovati ljudima je najludja stvar koju si možete priuštiti u takvim okolnostima. Ne mogu sa sigurnošću reći tko me je zarazio, sumnjam na jednu osobu,ali..... Ne mrzim je niti joj želim zlo ali se nadam da to nije učinio namjerno! Nakon rezultata obavijestio sam potencionalno ugrožene ljude s moje strane ispričao se i zamolio da se testiraju. Po mojim saznanjima nitko nije zaražen od mene, na sreću.Osoba na koju sumnjam da mi je prenijeo HIV negirala je to tvrdnjom da se nedavno testirao i da je negativan. No to sad doista nije važno!!!Ne više, ne za mene!
Poslije toga moje oduševljene novim životom je splasnulo. Prestao sam posjećivati takva mjesta. Na sreću u moj život ušao je moj prvi i jedini dečko! Okrenuo mi je Život na glavačke u pozitivnom smislu.
No vratimo se na bolest. Naravno HIV nije došao sam u paketu sam dobio i HPV te na nogama prebolovao hepatits B. Na sreću moje tijelo se samo izborilo sa hepatitisom ali HPV i danas je nazočan. Tu počinju moje noćne more i posjete liječnicima. Razočaranje u iste ali i oduševljene onim pravim liječnicima koji još uvijek postoje.
Zašto sve ovo pišem? Pa obilazeći bolnice u Zagrebu shvatio sam koliko su HIV+ zapravo prepušteni sami sebi. Na zavodu se bave vama manje više isključivo sa osnovnom bolešću a to je HIV a za sve ostalo morate ići u druge bolnice i kod drugih liječnika.Na žalost to je tako jer mali je tim liječnika na zavodu a praktično pokrivaju cijelu RH tako da bi bilo suludo da se oni bave i vašim kondilomima ili nekim drugim bolestima koje se na dovezuju na HIV. Da profesor Begovac uvijek će vas saslušati,savjetovati uputiti ali sve ostalo morate sami! E tu nastaje problem.
Prije svega želio bih istaknuti veliki problem bi muškaraca koji varaju svoje žene i iz straha da se ne pročuje rijetko odlaze liječnicima na kontrole. HIV je veliki problem ali HPV koji je jako raširen je po meni tihi uzurpator! Dakle.Odem k dermatovenerologu radi HPV koji je izbio u obliku kondiloma.Divna doktorica me primi i u skladu sa njenim mogucnostima i opremljenoscu dermatoveneroloske ambulante na Šalati(koja je blago rečeno po opremi skoro pa na početku 19 stoljeća kao da su Hrvati najčudoresniji narod i da njima u biti dermatovenerolog nije potreban jer Boše moj mi se sexamo samo radi reprodukcije sa našim ženama) da sve od sebe da mi pomogne.No kako je pacijenata mnogo a liječnika malo vi zapravo dolazite na pododfilinsku terapiju jednom mjesečno! Liječenje je išlo sporo ali uspješno.Na veliku moju žalost doktorica odlazi sa Šalate i meni dopadne drugi liječnik( neću ga imenovati) koji me istini Bogu naručuje češće na podofilinske terapije.Poslije svake mi veli kako bi bilo pametno da posjetim proktologa da vidi da li su se kondilomi raširili u unutrašnjost rektuma ali to mišljenje nikada ne piše na nalaz već me usmeno upućuje svom velikom prijatelju i vrhunskom stručnjaku koji ,zamisli te je u mirovini i sada radi u privatnoj poliklinici.Cijena pregleda kod tog liječnika stoji 450kn! Naravno ja odem redovnim putem kod proktologa na Sv.Duh.Tu se malo pokajem jer mi liječnik veli da ja uopće nemam kondilome.Ne znam što mu je bilo,da li je bio pijan ili nije imao naočale ili on pak ne zna sto su to kondilomi...ali dešava se. Odlazim drugom proktologu na rebro, koji me prvo napadne da što ja njemu dolazim da on nije dermatovenerolog! Ja mu lijepo objasnim da je problem u kondilomima koji su ušli u područje kojim se ON bavi a to je rektum! On me pregleda i samo napiše na papir da ih imam i na kojoj se poziciji nalaze i koliko njih a da više ništa nije poduzeo.Liječnik na Šalati me ubjedjuje da ni jedan proktolog u HR se ne bavi problemima kondiloma.Naravno pritom znam da on radi i u privatnoj dermatovenerološkoj ambulanti i da posjeduje aparatić koji mu omogućava pristup mojim kondilomima.Potom mi isti liječnik kaže kako bi bilo dobro uraditi nalaz koji će mi reči da li se ti kondilomi ponašaju kancerogeno odnosno da li se zaraženo tkivo ponaša kancerogeno i naravno po njegovim riječima taj nalaz ne mogu uraditi nigdje osim kod privatnika. Pošto sam ja imao jednu malu promjenu na samom ulazu u anus taj doktor je odlučio uraditi biopsiju te promjene i u krajnje lošim uvjetima to je i učinio.Nije mi propisao nikakve antibiotike.E tu počinje agonija koja traje šest mjeseci!Ta se rana naravno upalila i vraški boljela.Odlazim na kontrolu kod njega i on pogleda to i ustvrdi kako je to upaljeno i da sada ne moze raditi podofilinsku terapiju dok se to ne sanira.Ni dalje me ne upućuje proktologu niti mi propisuje kakvu terapiju. Ja dolazim jos dva puta na kontrolu gore ali njega nema.Zadnji put mi pukne film i velim mladoj liječnici koja je vjerujem na specijalizaciji neka me pismeno uputi proktologu poradi te upale i da mi pismeno napiše da trebam uraditi nalaz koji je doktor spominjao o promjeni stanica! Naravno ja sam se ranije raspitao što je taj nalaz i doznao da je to običan bris kojega citolog pregleda i ustvrdi da li je došlo do promjena na stanicama.Bris se gleda pod mikroskopom i može se uraditi u svakoj bolnici koja ima citološki laboratorij! Od tada više ne idem na Šalatu! Na moju sreću slučajno sam otkrio prof.dr.Patrlja na klinici Dubrava koji mi je jednostavno i učinkovito nakon šesto mjesečne agonije riješio upaljenu fisuru anni koja je produkt biopsija. Niste ni svjesni kako to boli. Svaka velika nužda je pakao bola! No i dalje ostaje problem kondiloma. Ja odlučan da ne želim plaćati nešto što bi mi se moglo riješiti u bolnici odlazim u kliniku sestara milosrdnica i tamo na dermatovenerologiji nađem moju divnu doktoricu Špoljar koj je prije radila na Šalati. Ona me pregleda i uputili proktologu.U istoj klinici, divan liječnik me pregleda prof.dr.Zovak i pita u čemu je problem? Namaže me podofilinom i naruči za tjedan dana na novu terapiju!Sad se uspješno lijećim kod njega.No sve to me je stajalo živaca i živaca a tek vremena!!!
Poslije toga moje oduševljene novim životom je splasnulo. Prestao sam posjećivati takva mjesta. Na sreću u moj život ušao je moj prvi i jedini dečko! Okrenuo mi je Život na glavačke u pozitivnom smislu.
No vratimo se na bolest. Naravno HIV nije došao sam u paketu sam dobio i HPV te na nogama prebolovao hepatits B. Na sreću moje tijelo se samo izborilo sa hepatitisom ali HPV i danas je nazočan. Tu počinju moje noćne more i posjete liječnicima. Razočaranje u iste ali i oduševljene onim pravim liječnicima koji još uvijek postoje.
Zašto sve ovo pišem? Pa obilazeći bolnice u Zagrebu shvatio sam koliko su HIV+ zapravo prepušteni sami sebi. Na zavodu se bave vama manje više isključivo sa osnovnom bolešću a to je HIV a za sve ostalo morate ići u druge bolnice i kod drugih liječnika.Na žalost to je tako jer mali je tim liječnika na zavodu a praktično pokrivaju cijelu RH tako da bi bilo suludo da se oni bave i vašim kondilomima ili nekim drugim bolestima koje se na dovezuju na HIV. Da profesor Begovac uvijek će vas saslušati,savjetovati uputiti ali sve ostalo morate sami! E tu nastaje problem.
Prije svega želio bih istaknuti veliki problem bi muškaraca koji varaju svoje žene i iz straha da se ne pročuje rijetko odlaze liječnicima na kontrole. HIV je veliki problem ali HPV koji je jako raširen je po meni tihi uzurpator! Dakle.Odem k dermatovenerologu radi HPV koji je izbio u obliku kondiloma.Divna doktorica me primi i u skladu sa njenim mogucnostima i opremljenoscu dermatoveneroloske ambulante na Šalati(koja je blago rečeno po opremi skoro pa na početku 19 stoljeća kao da su Hrvati najčudoresniji narod i da njima u biti dermatovenerolog nije potreban jer Boše moj mi se sexamo samo radi reprodukcije sa našim ženama) da sve od sebe da mi pomogne.No kako je pacijenata mnogo a liječnika malo vi zapravo dolazite na pododfilinsku terapiju jednom mjesečno! Liječenje je išlo sporo ali uspješno.Na veliku moju žalost doktorica odlazi sa Šalate i meni dopadne drugi liječnik( neću ga imenovati) koji me istini Bogu naručuje češće na podofilinske terapije.Poslije svake mi veli kako bi bilo pametno da posjetim proktologa da vidi da li su se kondilomi raširili u unutrašnjost rektuma ali to mišljenje nikada ne piše na nalaz već me usmeno upućuje svom velikom prijatelju i vrhunskom stručnjaku koji ,zamisli te je u mirovini i sada radi u privatnoj poliklinici.Cijena pregleda kod tog liječnika stoji 450kn! Naravno ja odem redovnim putem kod proktologa na Sv.Duh.Tu se malo pokajem jer mi liječnik veli da ja uopće nemam kondilome.Ne znam što mu je bilo,da li je bio pijan ili nije imao naočale ili on pak ne zna sto su to kondilomi...ali dešava se. Odlazim drugom proktologu na rebro, koji me prvo napadne da što ja njemu dolazim da on nije dermatovenerolog! Ja mu lijepo objasnim da je problem u kondilomima koji su ušli u područje kojim se ON bavi a to je rektum! On me pregleda i samo napiše na papir da ih imam i na kojoj se poziciji nalaze i koliko njih a da više ništa nije poduzeo.Liječnik na Šalati me ubjedjuje da ni jedan proktolog u HR se ne bavi problemima kondiloma.Naravno pritom znam da on radi i u privatnoj dermatovenerološkoj ambulanti i da posjeduje aparatić koji mu omogućava pristup mojim kondilomima.Potom mi isti liječnik kaže kako bi bilo dobro uraditi nalaz koji će mi reči da li se ti kondilomi ponašaju kancerogeno odnosno da li se zaraženo tkivo ponaša kancerogeno i naravno po njegovim riječima taj nalaz ne mogu uraditi nigdje osim kod privatnika. Pošto sam ja imao jednu malu promjenu na samom ulazu u anus taj doktor je odlučio uraditi biopsiju te promjene i u krajnje lošim uvjetima to je i učinio.Nije mi propisao nikakve antibiotike.E tu počinje agonija koja traje šest mjeseci!Ta se rana naravno upalila i vraški boljela.Odlazim na kontrolu kod njega i on pogleda to i ustvrdi kako je to upaljeno i da sada ne moze raditi podofilinsku terapiju dok se to ne sanira.Ni dalje me ne upućuje proktologu niti mi propisuje kakvu terapiju. Ja dolazim jos dva puta na kontrolu gore ali njega nema.Zadnji put mi pukne film i velim mladoj liječnici koja je vjerujem na specijalizaciji neka me pismeno uputi proktologu poradi te upale i da mi pismeno napiše da trebam uraditi nalaz koji je doktor spominjao o promjeni stanica! Naravno ja sam se ranije raspitao što je taj nalaz i doznao da je to običan bris kojega citolog pregleda i ustvrdi da li je došlo do promjena na stanicama.Bris se gleda pod mikroskopom i može se uraditi u svakoj bolnici koja ima citološki laboratorij! Od tada više ne idem na Šalatu! Na moju sreću slučajno sam otkrio prof.dr.Patrlja na klinici Dubrava koji mi je jednostavno i učinkovito nakon šesto mjesečne agonije riješio upaljenu fisuru anni koja je produkt biopsija. Niste ni svjesni kako to boli. Svaka velika nužda je pakao bola! No i dalje ostaje problem kondiloma. Ja odlučan da ne želim plaćati nešto što bi mi se moglo riješiti u bolnici odlazim u kliniku sestara milosrdnica i tamo na dermatovenerologiji nađem moju divnu doktoricu Špoljar koj je prije radila na Šalati. Ona me pregleda i uputili proktologu.U istoj klinici, divan liječnik me pregleda prof.dr.Zovak i pita u čemu je problem? Namaže me podofilinom i naruči za tjedan dana na novu terapiju!Sad se uspješno lijećim kod njega.No sve to me je stajalo živaca i živaca a tek vremena!!!
Zašto? Zato što nam je zdravstvo u komi! Ministar Milinovic ga je tako reformirao da vise ne znaš gdje mu je glava a gdje rep.Protok informacija između klinika 0%! Informiranost pacijenata 0% a moć i pohlepa liječnika velika,naravno ne svih i ne većine! Ne pljujem na sve liječnike, sačuvaju Bože.Naravno da ima divnih i vrsnih liječnika kojima je pacijent na prvom mjestu i koji još uvijek vole svoj posao,ali na žalost postoje i oni kojima je novac jedina motivacija za rad!!! Dermatovenerolozi u Zagrebačkim bolnicama ne znaju da u tim istim bolnicama proktolozi rade sa podofilinom. Pa kako je to moguće??? Kako je moguće da pacijent sam mora istraživati da bi doznao gdje može dobiti adekvatnu terapiju ili u kojoj točno bolnici može uraditi neku pretragu!!! Znam da nismo samo mi suočeni sa takvim problemima. Znam da postoje i mnogo gore bolesti i ljudi sa gorim problemima. Znam da se nakon zdravstvene reforme u RH na CT čeka i po godinu dana. Da mnogi važni lijekovi za mnoge kronične bolesnike nisu na listi HZZO,ali isto tako znam moj ministre da dok vi štedite na bolesnicima kupujete CT uređaje u gradove koje imaju malo više stanovnika nego li jedan prosječni Zagrebački dom zdravlja i na taj način uz blagoslov crkve(mislim na škropljenje skupih aparata)skupljate poenčiće za nove izbore.Umiru mnogi oboljeli od raznih bolesti kojima je lijek nedostupan jer ih nema mnogo i tko će se radi šačice oboljelih zamarati tim nekim skupim lijekovima. Znam da vas kao velikog vjernika i čovjeka od časti kojega dr.Ivo Sanader nikada nije nutkao na bezakonje, malo zanimaju oni koji su izvor grijeha i koji su ne prihvatljiv za jedno tako uzvišeno katoličko društvo i vjerovanje! Sve ja to znam moj ministre Milinoviću,ali isto tako znam da vi ne znate ili ste zaboravili dvije najsvetije zapovijedi koje je ON ostavio nama smrtnicima : " Ljubi Gospodina Boga svoga, svim srcem svojim,svim umom svojim i svom dusom svojom. I ljubi bližnjega svoga kao sebe sama!" I još je nešto rekao On koji bi trebao biti uzor svim kardinalima i svećenicima te velikom broju katolika, rekao je:"Nisam došao radi zdravi na ovaj svijet već radi onih kojima ozdravljenje treba!" Pa evo volio bih ministre Milinoviću kada bi vam ovo bila istinska vodilja u vašem radu! Jer kako može neko ljubiti Gospodina Boga svoga a da mu pritom nije stalo za jednu malu djevojčicu čiji je lijek hrana i čiji roditelji moraju platiti 250kn da bi to dijete moglo kusati čokoladu koju ona potom jede kao vrabac da bi ju što duže imala,kockicu na dan.Kako netko može reci da je vjernik i pošten i častan čovjek a u isto vrijeme okretati glavu od mnogih poteškoća ispaćenih ljudi koji žive od 4000kn na mjesec a za lijekove moraju dati i po 6000kn!Kako??? Tako sto nikada nisu shvatili ono sto im je ON rekao!
Evo nadam se da i u ovom zbrkanom tekstu mojih misli možete razlučiti koji su problemi malih i napuštenih ljudi!
Novu temu posvetit ću problemu zbog kojega bi se trebalo upaliti crveno svijetlo. Prijenosnik HIV-a koji svjesno to ćini. Na veliku žalost ima ih dosta!!!
Nema komentara:
Objavi komentar